Znam da se osjećaš samom u svijetu koji te ne prihvaća takvom kakva jesi, u vremenu koje slavi površnost i iskrivljene standarde ljepote, gdje dobar izgled postaje imperativ i vlada nedostatak sluha za različitost. Pogotovo kada je pretilost i debljina u pitanju…
Vjerojatno si kao djevojčica bila žrtva ismijavanja od drugih vršnjaka, a u pubertetu je to eskaliralo do razina uvreda i potrebe za izolacijom od drugih i povlačenjem u vlastiti svijet, gdje tvoja ljepota ima vrijednost i gdje ju drugi vide iza simpatične „debeljuce“.
Opterećujući osjećaj srama
Većinu svoga života se sramiš same sebe… Taj osjećaj srama je isključivo povezan s tvojom vanjštinom, jer iznutra si svjesna da si blagoslovljena mnogim kvalitetama, ali malo ljudi uistinu poznaje pravu tebe. Malo je onih kojima uopće dozvoljavaš da ti se približe.
Često ljubomorno gledaš svoje vitke prijateljice ili kolegice s posla i pitaš se zašto si ti kažnjena s viškom kilograma, zbog čega je genetika bila surovija prema tebi i zašto baš ti moraš biti ona debela u ovom svijetu površnosti, gdje nas bombardiraju sa svih strana lažnim i prirodnim ljepoticama vitkih nogu i savršenih proporcija.
A sve što ti želiš je samo izgledati normalno, recimo prosječno, bez da upadaš drugima u oči svojim viškom kilograma i trpiš komentare tipa: zauzela je dva mjesta u autobusu, vidi ovu kako se gega, koliko ta pojede dnevno i slično.
Nezadovoljstvo sobom i nezdrave navike
Često zbog tuge i vlastite ranjivosti posežeš za fast food-om, prženim krumpirićima, čokoladom i slatkišima da bar na trenutak umanjiš svoju bol i osjetiš se dobro u vlastitoj koži.
Vezu nisi imala godinama, svima u svojom okolini si vječno na raspolaganju i naviknula si obitelj i prijatelje da ti sve možeš, da ćeš uvijek uskočiti kada god nekom nešto treba, jer svi znaju da si solo i da zapravo ni nemaš pametnija posla.
Ni posao te osobito ne zadovoljava. Nove zadatke koje si svjesna da ti kolege uvaljuju sve odrađuješ bez primjedbi, imaš osjećaj da te i tako nitko ni ne vidi niti čuje te da se ništa ne bi ni promijenilo zauzimanjem obrambenog stava.
I tako životariš iz dana u dan, gledaš samo kako se dani na kalendaru vrte i nadaš se nekoj neočekivanoj promjeni, čekaš nekoga ili nešto da te spasi od svakodnevnice koja ti je jednako teška kao i kile koje nosiš.
Ti nisi tvoji kilogrami! Ti si puno više od toga…
Draga moja, zapamti da nisi sama u ovome… Tvoje kile nisu ti i ti nisi tvoje kile… Ovakvih sam se priča naslušao u svom dugogodišnjem radu s divnim ljudima poput tebe, koji često žrtvuju sebe radi tuđe komocije.
Žena koje su odlučile biti žrtve svoje okoline, svoga posla ili partnera i koje su zaboravile da misliti na sebe nije znak sebičnosti, već simbol ljubavi prema sebi. Prestani žaliti samu sebe.
Vrijeme je da se pokreneš. Doneseš odluku. Odluku o promjeni. Preuzmi kontrolu i odgovornost za svoj život i svoje izbore i nemoj se pomiriti s debljinom. Ona nije dio tvoje osobnosti, ona je suučesnik u tvojom nesreći, višak koji te sputava na tvom putu. Obuzdaj svoje nezdrave navike i rezultati neće izostati.
Znaj, neće biti lako. Bit će teških trenutaka. Trenutaka slabosti i očajavanja. Bit će dana kada ćeš misliti da više od ovog ne možeš, ali vjeruj mi da možeš puno više nego što vjeruješ. U tebi spava tvoja prava osobnost, vedra i samopouzdana ti, dozvoli sebi da se otkriješ svijetu u svom pravom i najboljem mogućem izdanju…
Na tom putu vlastite transformacije nužno je imati podršku, nekoga tko će ti pokazati smjer i dati ti vjetar u leđa kada zapne, kada poklekneš i kad svi odustanu od tebe. Navikla si sve ostale da si tu za njih. Sada je vrijeme da budeš tu za sebe…
Dosta je bilo odugovlačenja, zanemarivanja sebe radi drugih, dosta je bilo uživanja u ulozi žrtve svemira, dosta je bilo žaljenja… Ti možeš puno više od toga… Pronađi tu iskru hrabrosti u sebi i poželi promjenu. Na tom putu promjene više nisi sama… Ja ću ti pomoći…
Usudi se uspjeti
Tvoj trener Kristian
