Iako nas od malih nogu uče da je bacanje hrane veliki grijeh i nešto što treba izbjeći pod svaku cijenu, upravo trpanje u sebe unatoč sitosti ono je što ti najmanje treba, ako želiš kontrolirati vlastitu tjelesnu težinu…

Postoji zaista mnogo destruktivnih načina kako sebi otežati mršavljenje i kontrolu tjelesne težine, ali jedan od njih treba izdvojiti, jer se najdublje ukorijenio u našu kulturu i gotovo ga je nemoguće odbaciti.

Naravno, radi se o filozofiji po kojoj je najgora stvar koju možeš napraviti ostavljanje iza sebe dijela porcije na tanjuru, osuđenog zbog toga na bacanje u kantu za smeće.

“Pojedi do kraja, da se ne baci!”, rečenica je koju smo svi čuli u životu, a onaj tko se odluči prekršiti ovaj sveti zakon i stati s ručkom u trenutku sitosti, smatra se velikim grešnikom, osobom koja je svojim potezom opalila bolan šamar svim siromasima svijeta i uvrijedila pritom kuharicu, za koju je prazan tanjur najveeeeeći mogući kompliment

Nema sumnje, riječ je o dogmi koja je duboko u svima nama, čak i onima koji uspješno održavaju svoju liniju i paze koliko i kako jedu. Ipak, postoji nekoliko načina kako se othrvati negativnom efektu ovakvog društvenog pritiska, no prvo valja objasniti zašto uopće slušamo ovu rečenicu…

Bačena hrana neće uništiti ovaj planet

Generacija rođena poslije Drugog svjetskog rata okusila je nestašicu hrane i gladovanje, a i mnoge generacije nakon nje.

Hrana je zbog toga postala u ovim krajevima praktički svetinja, izvor života kojeg treba beskrajno poštivati, što su naši stari od malih nogu pokušali prenijeti i nama, koristeći upravo bačenu hranu kao grijeh koji si ne smijemo dopustiti. No, u današnje vrijeme situacija se drastično promijenila i hrane je na ovom svijetu dostupno više nego ikad prije, po povoljnijim cijenama nego u prošlosti.

Dakle, problem gladi bi se mogao riješiti, kada bi postojala poštena raspodjela financijskih sredstava, no to je i dalje neostvariva utopija. Zbog toga, moramo naglasiti da za nečije gladovanje nisi kriv TI što ne pojedeš porciju do kraja, nego neki sasvim drugi ekonomski faktori pa je povezivanje ove dvije stvari totalna glupost!

Što se pak ekološkog aspekta tiče, bacanje hrane u smeće najmanji je problem, jer je razgradiva i ne zagađuje okoliš, za razliku od plastike i nekih drugih materijala, koje zaista treba paziti kako odlagati.

Zanimljivo, u nekim drugim, istočnjačkim kulturama, poput kineske, bacanje hrane ne smatra se ničim lošim. Raskošan stol, s mnogo različitih jela na njemu, tamo je simbol bogatstva i blagostanja među svim slojevima društva. To što je nemoguće sve to pojesti baš nikog ne zabrinjava…

Sitost je najvažnija, ne budi kanta za smeće

Tako je na Dalekom Istoku, ali kod nas je drukčije i činimo sve kako se hrana ne bi bacila, pokušavajući utrpati u sebe što više u restoranima, kako bi se isplatio naš uloženi novac.

No, iza toga se krije zamka koja nepotrebno vodi do prekomjerne tjelesne težine. Ako ne staneš u trenutku kad osjećaš sitost, sve kasnije uneseno u organizam zapravo je višak koji će se pretvoriti u masne naslage.

To je ništa drugo nego tretiranje vlastitog tijela kao da je kanta za smeće, baš ona u koju nikako ne želiš baciti višak porcije! To je u potpunosti kriva logika koje se treba riješiti, pogotovo ako muku mučiš s viškom kilograma i pokušavaš dovesti u red cjelokupno zdravstveno stanje svog organizma.

Dakle, sveti zakon “pojedi do kraja, da se ne baci” zapravo nema smisla. Međutim, toliko je duboko u nama da ga nije jednostavno odbaciti pa predlažemo alternativna rješenja.

Kao prvo, drži se uravnotežene, nutritivno bogate i niskokalorične prehrane uz koju pokoji zalogaj viška neće povećati tvoju tjelesnu težinu. Kao drugo, u restoranu imaš pravo tražiti da ti konobar zamota dio porcije, nema u tome nikakve sramote. Kao treće, potrudi se da namirnice koje kupiš za svoju kuhinju budu svježe i potraju, jer obrok koji skuhaš komotno možeš jesti i navečer ako je pretjerano obilan pa čak i sutradan, uz pomoć mikrovalne koja svojom čarolijom može očuvati ukusnost slasnog zalogaja.

U svakom slučaju, ne pati zbog bačene hrane, jer ona nije kriva za glad u Africi, nego netko sasvim drugi, niti će zagaditi svojom razgradnjom ovu planetu.

Vrijedna je to lekcija za svakog tko želi kvalitetno izgraditi tijelo, a ako želiš napraviti korak više i saznati kako na savršen način brinuti o svom tijelu i dovesti ga u red, vrijeme je da porazgovaraš s ozbiljnim stručnjakom, nekim tko ima nutricionizam i fitnes u malom prstu.

Srećom, na pravom si mjestu. Zovem se Kristian, profesor sam kineziologije i fitnes trener s više od 1000 zadovoljnih klijenata u posljednjih 15 godina. Na temelju bogatog iskustva rada s tebi sličnim, simpatičnim klijentima željnih promjena, danas imam dobitnu formulu cjelokupne fizičke transformacije, koju kada prilagodimo tvojim karakteristikama i potrebama, preporodit ćeš se u mjesecima koji dolaze!

Zvuči zanimljivo? Onda neka ti ne bude neugodno javiti mi se i zatražiti dodatne informacije, jer svi mi trebamo pomoć kad zapnemo. Javi se što prije za BESPLATNE 20 minutne konzultacije, kroz koje ću detektirati tvoje probleme i ponuditi ti NAJBOLJA rješenja!