Danas je teško biti žena. Teško je jer često ni žena ženu ne razumije i ne podržava dovoljno.

Društvo nameće ženama nerealna očekivanja, očekuje se da žena drži „tri kuta kuće“ i pritom radi često zahtjevne poslove, a da uz sve svakodnevne obveze bude i majka, i odgojiteljica, i ljubavnica, ali i podrška i oslonac za sve brige svoga supruga ili partnera.

Gdje je žena nestala u svemu tome?

No, nameće se pitanje gdje je tu nestala ta ista žena i što je s njezinim potrebama da se odmori, napuni energijom ili jednostavno na sat vremena pobjegne od svega i bude prepuštena svojim mislima i običnom „punjenju“ sebe.

Na ovo će mnoge žene uzviknuti pa obitelj je ženi najveći punjač i ženi za najbliže ništa nije teško, stoga nema potrebe da bježi ili sebično se odmiče od najbližih.

Dakako, u tome i ima donekle istine i nećemo uzeti nikome mogućnost da brusi svoje stavove, argumentira i protivi se navedenom, dokle god to ne zalazi u sferu nametanja jednoumlja i artikulacije mišljenja koje mnogi smatraju uvriježenima, samo zato jer su tako odgojeni i s njima su „odrasli“.

Samopouzdanje kod žena i muškaraca

Žena danas jedva „diše“. Konstantno pomiče svoje granice, želi se pokazati i dokazati drugima, sama sebi neprestano podiže standarde i ukoliko povremeno podbaci od silnih obveza, vrlo često sebe kažnjava samooptuživanjem, kritiziranjem svojih organizacijskih vještina ili pak fizičkog izgleda.

U svakom slučaju, žena sebi vrlo lako nađe nedostatke i mane. S muškarcima je priča posve drugačija. Čak i oni manje uspješni ili fizički manje atraktivni vrlo često o sebi imaju visoko mišljenje i nemaju problema s manjkom samopouzdanja.

Muškarci ne vide veličinu svoje škembe, vole svoje orlovske nosove, pokoji krivi zub jednostavno ignoriraju jer dobro je što ih imaju, glave ćelave kao sletne piste jednostavno obriju (ćelavost je i tako u modi) te puste bradu kada već na drugom polju pate od nestašice dlaka. Uglavnom, muškarci puno više vole sebe.

Samopouzdanje se gradi iznutra

Taj kronični nedostatak samopouzdanja kod žena dodatno su osnažile raznorazne društvene mreže i svemogući filteri, gdje pojedinci nesvjesno počinju raditi usporedbe s drugima i sami sebi pronalaziti nedostatke kojih realno i nemaju ili nisu imali.

Žene, gledajući sve te umjetne ljepotice, često požele imati veće grudi, punije usne, bujnu kosu ili pak u ekstremnim slučajevima kreću na put potpune fizičke transformacije, na kojem najčešće izgube ono najvrjednije što imaju: samu sebe.

Težina je ovdje u velikom fokusu. Piju se raznorazne tablete i konzumiraju injekcije sumnjivog sastava za kontrolu tjelesne težine, unose se raznorazni toksini u organizam s nedovoljno istraženim posljedicama za zdravlje. Bitno je izgledati vitko i biti atraktivna.

Ljepota je danas na cijeni. Nedostaci se ne prihvaćaju i nisu poželjni, barem ne oni jako vidljivi. Zdravlje je nešto što se podrazumijeva.

Problem nastane kada ni sve injekcije i korekcije ne zaliječe ono ključno, izvor problema koji leži u nama samima. Voljeti sebe znači prihvatiti svoje nedostatke, znači zarinuti u dubinu svoje duše, izvući sav „prljav veš“ i suočiti se sa svojim nesigurnostima. Kako fizičkim, tako i psihičkim.

Kretanje je najkraći put do sreće

Prihvaćanje same sebe ne znači da moramo prihvatiti svojih tridesetak kilograma viška, svoje loše navike ili manjak discipline. Baš naprotiv, to jednostavno znači da ću krenuti s malim promjenama u svakodnevnoj rutini jer volim sebe i nema šanse da više od sebe ikada odustanem.

Uvođenjem tjelovježbe u svoj raspored, biranjem zdrave prehrane umjesto lako dostupnog junk fooda, praćenjem sadržaja koji „hrane“ moju vjeru i samopouzdanje na internetu, druženjem s pozitivnim i vrijednim ljudima koji imaju jasan fokus prema vlastitim ciljevima te odbacivanjem standarda uspoređivanja i lažnih ideala ljepote.

Samopouzdanje se gradi stavom „sve svoje sa sobom nosim“, što u prijevodu znači da sebe smatram svojim najvažnijim i najvećim projektom, da moje zdravlje ne poznaju alternativu, da kretanje nije nešto što se povremeno događa već cilj kojem težim, da „biti tu za samu sebe“ nije obrazac egoizma, već ljubavi za samu sebe. Jer ako nisam tu za sebe, kako ću imati energije za druge?

Draga moja, ne trebaš operacije ni injekcije za kontrolu težine. Nisu ti potrebne ni nove usne ili novi obrazi, sve što trebaš se nalazi u tebi samoj. Budi dobra prema sebi. Nemoj nikada zaboraviti koliko si jedinstvena i posebna, jer takva poput tebe je jedna jedina na ovoj planeti. Zašto želiš biti netko drugi? Kreni prema sebi, a da bi tamo stigla kretanje je najlakši put prema sreći…

Tvoj trener Kristian