Ako se pitate treba li vaše dijete trenirati, koliko često i koji je trening najbolji za njegov razvoj, niste jedini. Oko treninga djece postoji mnogo različitih mišljenja, a roditeljima nije uvijek lako razlikovati korisne savjete od zabluda. Zato ovdje donosim vodič u kojem ću vam objasniti kako odabrati sigurnu tjelesnu aktivnost u kojoj će vaše dijete uživati. Otkrit ću vam i koje pogreške roditelji najčešće rade kada žele pomoći djetetu u tjelesnom razvoju.
Moje ime je Kristian, magistar sam kineziologije i fitness trener. Dva desetljeća rada s djecom pokazala su mi koliko pozitivan utjecaj može imati dobar trening na samopouzdanje djeteta, a i koliko pomaže u njegovom tjelesnom razvoju. Vrijeme je da s vama podijelim ono što sam naučio u praksi. Kako biste lakše donijeli odluku što je dobro za vaše dijete ovdje ću vam dati jasne odgovore na najvažnija pitanja o treningu djece.
Zašto je trening važan za razvoj djece?
Manjak kretanja stvara veće probleme kod djece nego što roditelji mogu zamisliti. Teškoće u govoru, psihofizička nezrelost, loša motorika. To su posljedice provođenja previše vremena pred ekranom, a premalo u tjelesnoj aktivnosti. U Hrvatskoj je situacija alarmantna. S čak 86% dostatno aktivne djece pali smo na 16%. Zbog toga se djeca sporije mentalno razvijaju pa masovno odgađaju upis u prvi razred. Pretilost je među njima dosegnula 35%. Stručnjaci upozoravaju da je svaka generacija kognitivno slabija od prethodne.
Sve to može biti drukčije. Djeca se kroz kretanje ne razvijaju samo fizički. Trčanjem, skakanjem, penjanjem, hvatanjem i drugim oblicima kretanja uče kako kontrolirati svoje tijelo i kako ga koristiti u različitim situacijama. Tjelesna aktivnost pritom podržava zdrav rast i razvoj mišića i kostiju, kao i razvoj motoričkih i kognitivnih sposobnosti.
Dijete koje razvija koordinaciju, ravnotežu i kontrolu tijela lakše se snalazi u različitim svakodnevnim aktivnostima. Igra s drugom djecom, trčanje, penjanje ili vožnja bicikla istovremeno pružaju priliku za druženje, učenje i razvijanje samopouzdanja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, koji prati i promiče zdravlje stanovništva u Hrvatskoj, naglašava da redovita tjelesna aktivnost može pridonijeti boljem raspoloženju, pažnji, pamćenju i učenju.
Zato trening za djecu ne treba promatrati samo kroz mišiće, kondiciju ili sportski rezultat. Njegova je vrijednost puno šira.
Tjelesna aktivnost, trening, sport i slobodna igra: Koja je razlika?
Sada kada znate koliko je stanje alarmantno, vrijeme je da vam otkrijem koje su sve mogućnosti pred djetetom koje sjedenje pred ekranom zamjenjuje zdravim stilom života. Prije nego što odlučite kako usmjeriti svoje dijete, važno je znati što zapravo razlikujemo kada govorimo o tjelesnoj aktivnosti, treningu, sportu i slobodnoj igri.
Tjelesna aktivnost je najširi pojam. Obuhvaća svako kretanje pri kojem tijelo troši energiju – od hodanja i vožnje bicikla do igre i sporta.
Trening je planirano i strukturirano vježbanje s određenim ciljem. Kod djece to može biti razvoj snage, koordinacije, brzine, ravnoteže ili drugih sposobnosti.
Sport ima definirana pravila i uključuje određenu tehniku, natjecanje i organizirano treniranje. Nogomet, plivanje, gimnastika i atletika samo su neki od primjera.
Slobodna igra nastaje spontano i dijete samo odlučuje što će i kako raditi. Trčanje po parku, penjanje, igranje lovice ili ganjanje lopte mogu biti odličan način kretanja bez unaprijed zadanog programa.
Svi ovi oblici kretanja imaju svoje mjesto u razvoju djeteta. Nije potrebno odabrati samo jedan.
Koliko je tjelesne aktivnosti potrebno djeci?
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), djeca i adolescenti od 5 do 17 godina trebali bi u prosjeku provesti najmanje 60 minuta dnevno u tjelesnoj aktivnosti umjerenog do visokog intenziteta. Za djecu od 1 do 4 godine WHO i HZJZ preporučuju još više aktivnosti, najmanje 180 minuta dnevno.
To ne znači da dijete treba neprekidno vježbati sve dok ne odradi zadanu količinu tjelesne aktivnosti. Preporuka se zapravo odnosi na ukupnu dnevnu aktivnost. To može uključivati jutarnje hodanje do škole, igru na igralištu, trening nogometa i vožnju bicikla s roditeljima. Što više različitih aktivnosti, to je lakše ostvariti preporučene minute provedene u kretanju.
No, osim količine, važna je i raznolikost. Zato WHO preporučuje da se u raspored uključe i aktivnosti koje jačaju mišiće i kosti, najmanje tri dana u tjednu. Trčanje, skakanje, penjanje, sportske igre i prilagođene vježbe snage mogu u tome pomoći.
Kada dijete može početi trenirati?
S tjelesnom aktivnošću ne treba čekati određenu dob. Kretanje, igra i istraživanje prostora važni su od najranije dobi. Kako dijete raste, ima smisla uključiti ga i u organizirano vježbanje pod vodstvom trenera. Naravno, uz vježbe prilagođene njegovim sposobnostima.
Kada govorimo o konkretnom treningu, ne postoji jedna dob koja odgovara svakom djetetu. Već u ranoj školskoj dobi dijete može biti spremno uključiti se u jednostavan, stručno vođen trening. To ne znači dizanje velikih utega ili ozbiljno sportsko opterećenje. Trening može uključivati trčanje, skakanje, penjanje, vježbe ravnoteže i jednostavne vježbe snage s vlastitim tijelom.
To potvrđuje i Američka akademija pedijatrije (AAP), jedna od vodećih stručnih organizacija u području zdravlja djece. U svojim preporukama navodi da djeca i adolescenti mogu sigurno provoditi trening snage kada je prilagođen njihovoj dobi i sposobnostima, uz pravilan način izvođenja vježbi i stručni nadzor.
Zato je važnije od samog broja godina pitati je li dijete spremno za određeni oblik treninga. Može li pratiti upute? Pokazuje li zanimanje za osnovne pokrete? Uživa li u onome što se traži od njega? Odgovori na ta pitanja zapravo su važniji od datuma rođenja.
Koje motoričke sposobnosti dijete treba razvijati?
Motoričke sposobnosti su ono što nam omogućuje da kontroliramo svoje tijelo, izvodimo različite pokrete i prilagođavamo ih različitim situacijama. Razvijaju se od najranije dobi i važan su dio tjelesnog razvoja.
U motoričke sposobnosti ubrajaju se:
- Koordinacija – usklađivanje pokreta različitih dijelova tijela.
- Ravnoteža – održavanje i ponovno uspostavljanje stabilnog položaja tijela.
- Snaga – sposobnost mišića da proizvedu silu i svladaju određeni otpor.
- Brzina – izvođenje pokreta ili kretanje u što kraćem vremenu.
- Agilnost – brzo i kontrolirano mijenjanje smjera i položaja tijela.
- Fleksibilnost – izvođenje pokreta u određenom opsegu pokreta zglobova.
- Izdržljivost – održavanje tjelesne aktivnosti kroz dulje vrijeme uz odgađanje umora.
- Preciznost – izvođenje pokreta s potrebnom točnošću i usmjeravanje prema određenom cilju.
Dijete razvija motoričke sposobnosti svaki put kad skače, trči, hvata loptu, održava ravnotežu ili pokušava izvesti neki pokret.
Kako izgleda trening za djecu u različitim fazama razvoja?
Trening šestogodišnjaka i trening šesnaestogodišnjaka ne mogu izgledati isto. Čak ni dvoje djece iste dobi ne mora biti spremno za iste vježbe. Djeca rastu i sazrijevaju različitim tempom, a razlikuju se i po iskustvu, sposobnostima i interesima. Zato kvalitetan trening prati dijete, a ne samo broj njegovih godina.
Rana i predškolska dob
U ovoj dobi trening treba biti prije svega igra kroz koju dijete uči kretati se. Cilj nije razvijati sportsku formu, nego dati djetetu što više različitih iskustava kretanja.
Trčanje, skakanje, puzanje, penjanje, provlačenje, bacanje i hvatanje mogu biti dio jednog treninga. Primjerice, trener može postaviti poligon na kojem dijete treba prijeći preko niskih prepreka, provući se ispod njih, skočiti na označeno mjesto i zatim baciti loptu u cilj.
Djeca u ovoj dobi još uvijek razvijaju osnovne obrasce kretanja. Trening zato treba biti raznolik i prilagodljiv. Ako dijete još ne može izvesti određeni pokret, trener ga ne bi trebao jednostavno izbaciti iz programa. Vježbu može pojednostaviti i dati mu više prilika da je savlada.
Mlađa školska dob
Polaskom u školu dijete već počinje bolje pratiti upute. To treneru daje priliku da složi organiziraniji trening za djecu, ali program i dalje treba ostati razigran.
U ovoj fazi vrijeme je za sustavnije razvijanje snage, koordinacije, ravnoteže, brzine i sposobnosti promjene smjera. Dijete će učiti pravilno čučnuti, doskočiti, odgurnuti se, povući, nositi predmet ili održati ravnotežu. Mogu se tome dodati i jednostavne vježbe snage s vlastitim tijelom, laganim opterećenjem ili elastičnim trakama.
Primjer dobrog treninga izgleda ovako: nekoliko minuta igre za zagrijavanje, zatim vježbe poput čučnja, penjanja, hodanja po ravnotežnoj gredi i bacanja lopte. Na kraju dolaze kratke igre u kojima dijete treba brzo reagirati na trenerov znak. Nema potrebe da svaki zadatak bude savršeno izveden. Važnije je da dijete kroz različite zadatke uči kontrolirati pokret.
U ovoj dobi treba paziti na opterećenje. Ista vježba neće jednako opteretiti svako dijete, pa trener treba prilagoditi broj ponavljanja, trajanje i težinu zadatka njegovim sposobnostima. Ako je vježba djetetu preteška, može je pojednostaviti ili smanjiti opterećenje.
Kasnija školska dob
U kasnoj školskoj dobi već možemo ozbiljnije raditi na snazi, brzini, izdržljivosti, eksplozivnosti i promjeni smjera. To i dalje ne znači da svaki trening treba izgledati kao trening odraslog sportaša. Umjesto nekoliko serija istih vježbi trening može kombinirati, primjerice, sprintove na kratkoj udaljenosti, skokove i doskoke, vježbe snage te igre u kojima dijete mora brzo promijeniti smjer ili reagirati na suigrača.
U ovoj fazi posebno je korisno povezivati različite sposobnosti. Primjerice, dijete može napraviti nekoliko čučnjeva, odmah zatim skočiti, pa kratkim sprintom doći do određene oznake. Tako ne razvija samo snagu ili brzinu zasebno, nego uči koristiti ih zajedno.
Ako se dijete već bavi određenim sportom, trening se može djelomično prilagoditi njegovim potrebama. Nogometašu će koristiti rad na ubrzanju, promjeni smjera i snazi nogu, dok će mladom plivaču možda više koristiti razvoj opće snage i stabilnosti. Ipak, osnovne vještine kretanja i dalje trebaju ostati dio treninga.
Nacionalno udruženje za snagu i kondiciju (NSCA), međunarodna stručna organizacija koja se bavi treningom i tjelesnom pripremom, preporučuje da se razvoj djece gradi postupno, od osnovnih vještina kretanja prema složenijim oblicima treninga.
Adolescencija
U adolescenciji se mogućnosti treninga dodatno šire. Dijete sada može učiti složenije vježbe snage, raditi s većim opterećenjima i sustavnije razvijati kondiciju, brzinu i eksplozivnost. Naravno, opterećenje se i dalje mora prilagoditi njegovom iskustvu i razini razvoja.
Ovdje je posebno važno ne gledati samo datum rođenja. Dvoje petnaestogodišnjaka može biti vrlo različito građeno i nalaziti se u različitim fazama sazrijevanja. Međunarodni olimpijski odbor (IOC), koji se među ostalim bavi razvojem mladih sportaša i dugoročnim sportskim razvojem, upozorava da djeca iste kronološke dobi mogu biti u vrlo različitim fazama biološkog sazrijevanja.
Trenerov zadatak je postupno povećavati zahtjevnost vježbi, ali to ne mora značiti rad s većim otporom. Napredak može doći kroz bolju tehniku, veći broj ponavljanja, složeniji pokret, veću brzinu ili bolju kontrolu tijela.
U ovoj fazi trening treba postati specifičniji ako dijete ozbiljnije trenira određeni sport. Ipak, nije dobro izgubiti iz vida širu sliku. Najbolje dugoročno rješenje je individualiziran pristup koji razvija više različitih sposobnosti, a ne samo ono što je potrebno za jedan sport.
Što se mijenja kroz godine?
Najveća razlika nije u tome koje vježbe postoje, nego u tome kako ih koristimo. Predškolcu ćemo isti pokret predstaviti kroz igru. Školarcu ćemo objasniti zadatak i dati mu jednostavan izazov. Starijem djetetu možemo zadatak dodatno otežati, pratiti napredak i postupno povećavati zahtjeve.
Tako se kroz godine gradi ono što bi dobar trening za djecu i trebao postići: dijete prvo uči kontrolirati svoje tijelo, zatim postaje snažnije, brže i sigurnije u kretanju, a kasnije može te sposobnosti koristiti u složenijim vježbama i sportu. Dakle, dobro programiran trening se mijenja zajedno s djetetom. Maksimalno mu se prilagođava kroz odrastanje.
Između kojih treninga za djecu roditelj može birati?
Roditelji danas mogu birati između različitih oblika treninga za djecu. Neki su usmjereni na određeni sport, dok drugi razvijaju više različitih motoričkih sposobnosti. Ovo su glavne opcije koje su pred vama:
- Sportski trening – nogomet, košarka, rukomet, tenis, plivanje, gimnastika, atletika i drugi sportovi. Dijete kroz trening uči pravila, tehniku i vještine karakteristične za određeni sport.
- Opći motorički trening – programi koji kombiniraju različite vježbe i igre za razvoj koordinacije, ravnoteže, snage, brzine, agilnosti i drugih motoričkih sposobnosti.
- Trening snage za djecu – prilagođene vježbe s vlastitim tijelom, elastičnim trakama, laganim utezima ili drugim oblicima otpora. Naglasak je na pravilnom izvođenju pokreta i postupnom razvoju snage.
- Borilački sportovi – judo, karate, taekwondo i srodni sportovi kroz koje dijete razvija kontrolu tijela, koordinaciju, ravnotežu i tehniku karakterističnu za pojedinu disciplinu.
- Ples i ritmičke aktivnosti – aktivnosti koje povezuju kretanje s glazbom i ritmom te razvijaju koordinaciju, ravnotežu, fleksibilnost i kontrolu pokreta.
- Trening kroz igru – različiti poligoni, igre i izazovi koji se koriste za razvoj osnovnih motoričkih vještina bez klasičnog pristupa treningu.
Kako odabrati trening za dijete?
Kada birate trening za svoje dijete nemojte gledati samo naziv sporta. Dobar izbor ovisi o sposobnostima djeteta, interesima, iskustvu i tome kako se osjeća tijekom vježbanja. Trening koji je odličan za jedno dijete ne mora nužno biti dobar izbor za drugo. Najbolji trening za vaše dijete pronaći ćete ako uzmete u obzir ove stvari:
- Pitajte dijete što želi – roditelj treba pomoći djetetu da napravi izbor, ali nije dobro odlučivati samo prema vlastitim željama. Ako dijete ne uživa u treningu kojeg ste mu odabrali, teško je očekivati da će mu tjelesna aktivnost dugoročno postati navika.
- Provjerite što trening zapravo nudi – istražite kako trening izgleda u praksi. Pojavite se u dvorani i provjerite što se očekuje od vašeg djeteta kad krene tjelovježba. Donesite zaključak odgovara li ono što se radi dobi i iskustvu vašeg djeteta.
- Obratite pažnju na trenera – o treneru u velikoj mjeri ovisi koliko je tjelovježba korisna, a i hoće li u njoj dijete uživati. Nije dovoljno da pokaže djeci vježbu i traži da naprave istu stvar. Mora znati objasniti zadatak, prilagoditi ga djetetu i prepoznati kada je potrebno smanjiti ili povećati zahtjevnost. Najbolji trener je onaj koji voli djecu i zna kako komunicirati s njima.
- Uzmite u obzir veličinu grupe i atmosferu – broj djece u grupi može utjecati na kvalitetu treninga. Ako trener radi s velikim brojem djece, teže je svakome posvetiti dovoljno pažnje i ispraviti tehniku kada je to potrebno. Važna je i atmosfera. Djeca se vraćaju sretna kući samo nakon vježbanja u ugodnom i veselom okruženju.
- Odlučite odgovaraju li vam lokacija i cijena – nije naravno svejedno koliko je od vašeg doma udaljena dvorana u kojoj dijete trenira i koliki mjesečni budžet traži da osigurate za ovu aktivnost. Istina je, spremni smo se odreći vremena i novca za našu djecu, ali da bi to dugoročno funkcioniralo sve mora biti unutar razumnih okvira.
Kako znati da ste odabrali dobar trening za svoje dijete?
Ako dijete nakon nekoliko mjeseci postaje sigurnije u kretanju, uči nove vještine, stječe prijatelje i želi nastaviti vježbati, trening ispunjava svoju osnovnu svrhu.
Zato pri odabiru treninga nemojte tražiti samo aktivnost koja će dijete „umoriti“. Tražite onu koja će mu pomoći da postupno razvija svoje sposobnosti i izgradi pozitivan odnos prema tjelesnoj aktivnosti.
Najčešće pogreške roditelja kada je riječ o treningu djece
Iako roditelji žele pomoći djetetu, neke njihove odluke mogu imati suprotan učinak. Ovo su pogreške koje su zaista česte:
- Nametanje sporta prema vlastitim željama – roditelj želi da dijete trenira sport kojeg je sam volio ili ga smatra korisnim. No, ako dijete u tome ne uživa prije ili kasnije će odustati od nametnute aktivnosti.
- Fokus isključivo na rezultat – pobjede i medalje su dio sporta, ali ne bi smjeli biti jedino mjerilo uspjeha. Još važniji su napredak, učenje novih vještina i uživanje u treningu.
- Nestrpljivost oko napretka – razvoj motoričkih sposobnosti i usvajanje novih vještina traže vrijeme. Frustracija zato što dijete munjevito brzo ne napreduje je potpuno neopravdana.
- Uspoređivanje djeteta s drugima – djeca iste dobi mogu se značajno razlikovati po tjelesnom razvoju, iskustvu i sposobnostima. Napredak je zato bolje pratiti u odnosu na ono što je dijete moglo napraviti prije.
- Previše intervencija tijekom treninga – dobacivanje uputa s tribina ili stalno ispravljanje djeteta može ga zbuniti i povećati pritisak. Roditeljska podrška je važna, ali trener bi trebao voditi trening.
- Zanemarivanje odmora i slobodnog vremena – škola, igra, druženje i san također su važni za razvoj. Raspored djeteta ne bi se trebao sastojati samo od odlazaka na trening i organiziranih aktivnosti.
Treba li se dijete rano posvetiti jednom sportu?
Neki roditelji misle da će dijete imati veće šanse za uspjeh ako se što ranije posveti jednom sportu. Međutim, za većinu sportova nema potrebe za ranom specijalizacijom.
Američka akademija pedijatrije (AAP), jedna od vodećih stručnih organizacija za zdravlje djece, navodi da se kod većine sportova preporučuje odgoditi specijalizaciju i tijekom djetinjstva poticati bavljenje različitim sportovima. Takav pristup djeci omogućuje razvoj šireg raspona motoričkih vještina, a povezan je i s manjim rizikom od ozljeda, stresa i odustajanja od sporta.
To ne znači da dijete ne smije imati omiljeni sport. Ako posebno voli nogomet, plivanje ili košarku, sasvim je u redu da se njime redovito bavi. Važno je samo da se u ranijoj dobi ne zanemare druge vrste kretanja i slobodna igra.
Iznimke postoje. U nekim sportovima, poput gimnastike, vrhunska se izvedba postiže vrlo rano pa ranija specijalizacija može imati drugačiju ulogu. Kod ostalih sportova nema potrebe žuriti s takvim usmjerenjem. Dijete može isprobavati različite aktivnosti, razvijati različite vještine i s vremenom odlučiti kojem se sportu želi više posvetiti.
Što treba dijete od trenera, a što od roditelja?
Trener i roditelj imaju različite uloge, ali oboje mogu snažno utjecati na djetetovo iskustvo s treningom.
Od trenera dijete treba stručnost i vodstvo. Trener mora znati kako prilagoditi vježbe dobi, sposobnostima i iskustvu djece. Bitno je da prepozna kada povećati, a kada smanjiti zahtjevnost treninga. Mora znati donositi odluke i mora znati postaviti jasne granice. Autoritet je važan, ali on ne proizlazi samo iz znanja. Dobar trener zna komunicirati s djecom, sluša ih, razumije njihove potrebe i zna im pristupiti na način koji im odgovara. Važno je i da voli rad s djecom.
Od roditelja dijete treba podršku. Roditelj ne mora biti dodatni trener, nego osoba koja djetetu daje sigurnost i potiče ga da u aktivnosti uživa. Umjesto da svaki trening procjenjuje kroz rezultat, roditelj bi trebao gledati širu sliku: razvija li dijete zdrave navike, uči li surađivati i družiti se s drugima, stječe li samopouzdanje i razvija li pozitivan odnos prema tjelesnoj aktivnosti. Dugoročno zdravlje i cjelokupan razvoj djeteta važniji su od ranih sportskih rezultata.
Kako prepoznati siguran trening za djecu?
Danas je moguće upisati djecu na niz različitih treninga, pogotovo ako živite u velikom gradu. Društvene mreže pune su reklama sportskih klubova i fitness stručnjaka, a i oglasne ploče u školama. No, niti jedan roditelj ne želi dati svoju djecu bilo kakvom treneru. Odluku uglavnom donose na temelju preporuka. Još više pomaže ako sami možete prepoznati kvalitetan i siguran trening.
Kada procjenjujete sigurnost treninga posebnu pažnju usmjerite prema uvjetima u kojima se odvija tjelovježba. Vježbe trebaju odgovarati dobi i sposobnostima djeteta. Opterećenje treba povećavati postupno, a prostor, oprema i način izvođenja moraju biti sigurni. Trener treba znati prepoznati kada djetetu treba odmor, lakša vježba ili drugačiji pristup.
Sigurnost treninga ovisi prije svega o veličini grupe, stručnosti trenera i njegovoj sposobnosti da trening prilagodi svakom djetetu. Upravo ta individualna prilagodba omogućuje da trening bude istovremeno koristan, siguran i primjeren djetetu. To je ono što zapravo tražite, stručnjaka koji brine za zdravlje djece i umjesto masovnosti bira rad s djecom kojoj se može u potpunosti posvetiti.
Trening velik korak naprijed za razvoj djeteta
Cjelodnevno sjedenje pred ekranom vrlo negativno utječe na budućnost djeteta. To je ono na što upozorava Svjetska zdravstvena organizacija, a i lokalni stručnjaci. Redovito kretanje će pak poboljšati kognitivnu sposobnost djeteta, a i mnogo će napraviti za njegov tjelesni razvoj.
Tjelesna aktivnost kojom će se dijete baviti može biti sportski trening poput nogometa ili plivanja. Mogu to još biti opći motorički trening, trening snage prilagođen djeci, borilački sport i ples.
Pri izboru uzmite u obzir korisnost treninga, ali i interese djeteta. Najvažnije je da dijete u aktivnosti vidi nešto što ga zanima i u čemu želi sudjelovati. Kada uživa u onome što radi, veća je vjerojatnost da će ostati aktivno i razviti pozitivan odnos prema kretanju.
Cilj ne bi trebao biti samo postići što bolji rezultat u određenom sportu. Trening treba pomoći djetetu da postupno razvija snagu, koordinaciju, brzinu, ravnotežu, izdržljivost i druge sposobnosti koje će mu koristiti tijekom odrastanja.
I da, važna je kvaliteta tjelovježbe. Zato se potrudite istražiti ono što čeka dijete kod stručnjaka kojem ga prepuštate. Pravilna komunikacija, ugodna atmosfera, prilagodljive vježbe i fokus na sigurnost apsolutno su nužni kako bi trening bio najbolje dugoročno rješenje za tjelesni, mentalni i socijalni razvoj vašeg djeteta.
Trening za djecu – najčešće postavljana pitanja
Koliko često djeca trebaju trenirati?
Ne odgovara isti broj treninga svakom djetetu. Učestalost treninga ovisi o dobi, vrsti aktivnosti i ukupnoj količini kretanja. Važno je ostaviti dovoljno vremena za odmor, igru i druge aktivnosti.
Smiju li djeca trenirati snagu?
Da. Trening snage može biti siguran i koristan za djecu ako je prilagođen njihovoj dobi i sposobnostima te se provodi uz pravilnu tehniku i stručni nadzor.
Kada dijete može početi trenirati?
Ne postoji univerzalna dob za početak treninga. Djeca se mogu kretati i vježbati od najranije dobi, dok se organizirani treninzi uvode kada dijete može pratiti upute. Tada postaje spremno sigurno sudjelovati u strukturiranim tjelesnim aktivnostima.
Je li teretana sigurna za djecu?
Može biti, ako je prostor siguran, oprema primjerena, a trening vodi stručna osoba koja zna raditi s djecom. Nije problem u samoj teretani, nego u tome kako se prostor i oprema koriste.
Koji je najbolji trening za djecu?
Odgovor ovisi o djetetu. Najbolji izbor je aktivnost koja odgovara njegovoj dobi, interesima i sposobnostima. Mora to biti aktivnost koja ga zanima, a istovremeno mu pomaže uspješno razvijati različite motoričke sposobnosti.
