Mnogi su ljudi nepotrebno zabrinuti zbog prirodnih fitoestrogena u soji. Što su zapravo fitoestrogeni i kako djeluju na tijelo?
Jela od soje su u nekim dijelovima svijeta dio redovne prehrane već tisućama godina. I to iz vrlo dobrog razloga. Zrna soje – i hrane koje se pripremaju od njih – nude prilično impresivan nutritivni profil. Kao prvo, soja je potpuni biljni protein – ona sadrži esencijalne aminokiseline koje se koriste u proizvodnji različitih vrsta specijaliziranih proteinskih struktura potrebnih našem tijelu. Soja, također, ne sadrži mnogo zasićenih masnih kiselina i nema kolesterola (biljke ne mogu proizvoditi kolesterol, samo životinje).
Uvođenje hrane na bazi soje u vašu prehranu moglo bi pojačati unos vitamina, kao folna kiselina i vitamin K, i minerala, poput kalcija, magnezija i željeza; a da ne spominjem unos vlakana ako bi jeli cijela zrna soje. Unatoč tome, i dalje se susrećem sa ljudima koji uporno izbjegavaju soju jer vjeruju da “sadrži estrogen.” Zbog te sam zablude odlučio posvetiti cijeli članak toj problematici u nadi da ću razjasniti neke stvari.
Fitoestrogeni nisu isto što i estrogen
Čini se da zabluda potječe iz činjenice da soja (a i mnoge druge hrane) sadrži prirodne biljne sastojke, koji se nazivaju izoflavonima, a koji se svrstavaju u “fitoestrogene”. Dakle, kad ljudi čuju da soja sadrži “fitoestrogene”, obično okreću leđa prehrani na bazi soje u strahu da će njihovo tijelo biti izloženo “prevelikoj količini estrogena.”
Dozvolite mi da ovo kažem najjasnije moguće: Izoflavoni se nazivaju fitoestrogenima zbog njihove kemijske strukture koja je slična – ali ne jednaka – hormonu, estrogenu, kojeg tijelo proizvodi. Ključno je sljedeće – fitoestrogeni u soji nisu isto što je estrogen proizveden u tijelu i nemaju jednaki učinak na tijelo.
Kako fitoestrogeni djeluju u tijelu
Rado bih vam objasnio kako to funkcionira, jer će vam možda pomoći shvatiti zašto dolazi do pogrešnog shvaćanja ovih prirodnih sastojaka u soji.
Neka tkiva u tijelu – mozak, kosti, srce, prsa i prostata, na primjer, u svojim stanicama sadrže strukture koje se nazivaju estrogenskim receptorima. Ti receptori besposleno sjede u stanici sve dok estrogen ne uđe u stanicu. Kada estrogen uđe i veže se za receptora, tada estrogen može početi djelovati u stanici.
Tu se stvari malo kompliciraju, ali pokušajte me pratiti. Zapravo postoje dvije različite vrste estrogenskih receptora, a prirodni estrogen u tijelu nije previše izbirljiv oko toga s kojim će se povezati – vrlo rado će se povezati s obje vrste receptora.
S druge strane, fitoestrogeni će se – poput izoflavona u soji – radije povezati s samo jednom vrstom receptora. Zbog toga su fitoestrogeni potpuno različiti od tjelesnog estrogena.
To što se fitoestrogeni radije povezuju sa jednom vrstom receptora, znači dvije stvari: Prvo, to znači da se prirodni estrogen može povezati sa onim receptorima sa kojima se fitoestrogeni ne žele povezati te početi djelovati u stanici. Ali, kad se fitoestrogeni povežu sa preferiranom vrstom receptora, na neki način “smetaju” – što znači da će tjelesnom prirodnom estrogenu biti teže povezati se.
I tu je tajna jedinstvenog djelovanja fitoestrogena: Oni se ponašaju poput estrogena u nekim tkivima, dok se u drugima mogu uplesti u djelovanje tjelesnog estrogena. Dakle, ti biljni sastojci mogu imitirati djelovanje estrogena u tkivima gdje mogu biti korisni – a istovremeno mogu omesti djelovanje estrogena u drugim tkivima, gdje bi se smanjeno izlaganje estrogenu moglo smatrati zaštitom.
Poanta je sljedeća: Djelovanje izoflavona u ljudskom tijelu bilo je detaljno proučavano i zaključak je bio da “nema indikacija da bi konzumiranje soje ili sojinih izoflavona u redovnoj prehrani predstavljalo rizik za ljudsko zdravlje… suprotno tome, istraživanja su u posljednjim desetljećima ukazala na zaštitno djelovanje tih sastojaka.”
Soja nije jedini izvor fitoestrogena
Fitoestrogeni su dio prirodnog obrambenog sustava kod biljaka, a glavni im je zadatak štititi biljku od štetnih gljivica, te su djelomično zbog toga toliko prošireni u hranama. Iako su zrna soje vjerojatno najbogatiji izvor, brojna hrana sadrže fitoestrogene. Možete ih pronaći u različitim grahoricama, orašastom voću, cjelozrnatim žitaricama, sjemenkama (poput lana i sezama), a manjih količina ima i u određenom voću i povrću, uključujući jabuke, mrkve i slatki krumpir.
