Dajem vam nekoliko razloga zbog kojih i vi možda jedete kad niste gladni – i što možete poduzeti.
Niste gladni ali svejedno jedete:
Život i kontrola kalorija bili bi mnogo lakši kad bismo jeli samo kad smo stvarno gladni. Tada bi to bila čista biološka potreba kojoj treba udovoljiti – poput ispijanja čaše vode kad imate suho grlo. Malo tko ne jede iz drugih razloga osim gladi – većina nas to povremeno radi.
Dio razloga je u tome da kod jedenja ima previše konteksta – s kim ste, koja je prigoda, kako se osjećate – tako da hrana nikada nije samo sredstvo za ispunjenje želuca. Češće se događa da se sam čin jedenja pretvori u vrlo emotivnu vezu. Ako ste se pronašli u ovome, evo nekoliko razloga zbog kojih jedete, iako niste namjeravali, i kako si možete pomoći.
U hrani je utjeha
To je glavni razlog kod većine ljudi. Možda imate vašu „posebnu“ hranu koja olakšava bol uzrokovanu užasnim danom na poslu ili svađom s članom obitelji. Nažalost, umirujući učinak obično ne traje dugo – često ga prebrzo smijeni osjećaj krivnje jer ste pojeli nešto što ne bi smjeli. „Potiskivanje osjećaja“ s hranom neće riješiti problem – bolje da se suočite s problemom. Nazovite prijatelja, idite u šetnju ili zapišite kako se osjećate u dnevnik.
Hrana za nagradu
Nikad mi to nije bilo jasno, ali imala sam dosta klijenata koji se za uspjeh u dijeti nagrađuju s… hranom. Nije problem ako se ponekad želite počastiti – to je normalno. No, ako se odlučite počastiti samo za nagradu jer ste bili dobri, to čašćenje postaje jako jako posebno – i tako primamljivo da ćete htjeti još i još. Pronađite drugi sustav nagrađivanja – skinite neku novu glazbu ili odite na masažu.
Jedete zato što mislite da bi trebali
Sjetite se koliko ste si puta rekli, „Trebam ovo pojesti jer su me ponudili“ ili „Mama je potrošila puno vremena na mene i ne želim je uvrijediti“ ili „Trebam pojesti ove ostatke jer nije dobro bacati hranu.“ Radije spremite te ostatke – to je bar lako. Iako odbijanje ponuđene hrane nije tako lako, pokušajte reći „hvala, izgleda stvarno ukusno, ali trenutno nisam gladna.“ Ili možete prihvatiti i uzeti samo 1-2 zalogaja iz pristojnosti.
Jedete hranu zato što je tu
Niste namjeravali pojesti onaj stari kolač u sobi za odmor na poslu – on je samo bio tamo. Niste tražili slatkiše – ali na prijateljevom kuhinjskom ormariću je samo stajala zdjela puna gumenih bombona. Kad se sljedeći put nađete u takvoj situaciji, zapitajte se – „da ta hrana ne stoji ispred mene, da li bi mi palo na pamet da mi se to jede?“
Jedete zato što i drugi jedu
Grupa kolega vas je pozvala da im se pridružite za ručkom – a vi ste se baš najeli. Pojeli ste zdravi međuobrok prije odlaska k prijatelju gdje ćete gledati nogometne kvalifikacije Hrvatske – i tamo je cijeli švedski stol pun masnih grickalica. U takvim situacijama možete se naći pod pritiskom – morate jesti da bi bili „dio grupe.“ Vjerujte mi, vi možete biti isto tako druželjubivi sa šalicom čaja ili čašom mineralne u ruci, kao što ste s tanjurom krcatim hranom koju ni ne želite, niti trebate.
Hrana kao distrakcija
Tu spada i ono „jedenje iz dosade.“ Počnete jesti samo da ne bi radili ono što bi trebali raditi – ili zato što se ne možete sjetiti ničeg drugog. Upotreba hrane za zabavu može biti opasna. Bolje je da otrčite krug oko zgrade, ili se bacite na pod, malo se rastegnite i napravite nekoliko trbušnjaka – neka vam vježbanje, a ne hrana, posluži kao distrakcija.
